Banja Luka
Mehmed Selman: Banja Luka- Uspomena i stvarnost sa Mejdana
Prof. Mehmed Selman je poznati banjalučki pedagog koji je svoje službovanje završio u osnovnoj školi Kasim Hadžić. Kao i mnogi drugi prognan je iz svog rodnog mjesta i u izbjeglištvu u Travniku je nastala knjiga Banja Luka- Uspomena i stvarnost sa Mejdana koju na zadovoljstvo mnogih donosim ovdje na stranice BosnaFolk— a. Knjigu sam podijelio u pet dijelova radi lakšeg čitanja na internetu. I šta više reći nego poželiti čitaocima ugodno putovanje Mejdanom i njegovim sokacima divno predstavljenim u ovoj jedinstvenoj sehari uspomena prof. Selmana.
Predgovor
Ovo je priča-ispovijest jednog od mnogobrojnih Banjalučana koji sjede da napiše svoja sjećanja o jednom dijelu Banjaluke, a koji se zvao i ostao Mejdan, mnogima u sjećanju. Moja viđenja su protkana životom moje generacije pred II svjetski rat, kada sam u svojim mislima pokrenuo sjećanja na te dane i moje vršnjake, tj. da opišem sve ono što je u mojoj duši bilo tada registrovano i duboko upijeno u mene, dječaka, koji je u svojoj sedmoj dekadi života, pokušao se sjetiti svih tih dana i godina što je doživljeno na mome Mejdanu, te što se zbivalo po mahalama, sokacima, unoseći ponešto podataka etnografskog, sociološkog i privrednog života stanovnika Mejdana.
Ova sjećanja i zapisivanja počela su za vrijeme okupacije moje rođene Banjaluke od srpskog okupatora koji i u moj grad unese nemir i strahovladu, vršeći progone, ubojstva, otimačine i razna druga poniženja. Bilježeći ova sjećanja pokušao sam da ostavim svojim preživjelim Banjalučanima-Mejdancima ponešto podataka kako bi mogli sutra u slobodi, kada kao izbjeglice dođu u svoju Banjaluku, da se sjete Mejdana i njegovog života u nedavnoj prošlosti. Ova skromna priča neka bude amanet i poruka da se nikad ne zaboravi naša Banjaluka, njena naselja, a pogotovo Mejdan, Gornji Šeher i Hiseta, te drugi krajevi Banjaluke.
KAKO JE SVE POČELO ?
Svako gotovo djelo ima svoj predgovor, svoj trenutak kretanja, sretni ili manje sretni početak, tako da nam taj trenutak znači i koordinatni početak novog života. U tom se početku, kao u ogledalu vidi naš dotadašnji život i ono nešto, što ga u jednom trenutku izbacuje iz kolotečine, život odjednom dobija ubrzanje i odlijeće u nebesa. Tako se postaje novi čovjek, ili pisac, zašto da isključimo i ovu mogućnost, ali polahko, ne treba odjednom ispiti čašu života.
Pođimo, ipak redom.
Mehmed Selman, Travnik, 1997