Narodne nošnje Akvareli Maxa Tilkea
Uvod
Nekada davno, između dva svjetska rata, kada nije postojala televizija, internet, kao ni mnogi sateliti iznad naših glava, Evropom ali i ostatkom svijeta, pohodili su mnogi putopisci, koji su često mogli ovjekovječiti na svojim umjetničkim djelima razne predjele, ljude i njihove predmete. Jedan od takvih, Max Tilke, njemački pisac i slikar će nam tako pohoditi Orijent i Balkan dvadesetih godina prošlog stoljeća. Kao rezultat ovih putovanja, njemački izdavač Ernst Wasmusths objavi čak dvije knjige, prvu 1923 i još jednu dvije godine kasnije.
Knjige Maxa Tilkea napisane po narudžbi izdavača Ernsta Wasmusthsa objavljene 1923 i 1925 ističu se mnogim akvarelima na temu narodnih nošnji Balkana i Orijenta. Materijal za pisanje knjiga je Max Tilke našao putovajući Balkanom i Orijentom, a originalni akvareli se danas nalaze u muzeju «Umjetnička biblioteka Državnog muzeja za prusku kulturu» u Berlinu. Posebna knjiga Nacionalni kostimi Istočne Evrope, Afrike i Azije je štampana u Berlinu 1978, izdavač Hastings House iz Njujorka. Ova knjiga je bila rezultat dva naslova iz 1923 i 1925 kao i još mnogo dodatnih vodenih akvarela, koji se prije toga bili neobjavljeni.
Iz ovih knjiga sam odabrao neke akvarele narodnih nošnji Bosne i Hercegovine i okruženja. Pojmovi «orijentalni» i «istočnoevropski» koje je autor upotrebljavao pri detaljnom opisu svojih akvarela su subjektivni i danas u stvarnosti pokrivaju šire područje. Isto tako te podjele nošnji prema zemljama u kojima je autor boravio ne odgovaraju današnjoj političkoj podjeli tih područja.
Akvareli narodnih nošnji imaju neprocijenjivu vrijednost za historiju kroja i dijelova odjeće koje je autor naslikao sa velikom ljubavlju, preciznošću i smislom za detalje. Pored svakog akvarela postoji i opis tih nošnji, osnovne informacije o kroju, načinu šivenja, materijalu, štepu.
Autor ističe da je kod istraživanja dijelova odjeće najvažnije obratiti pažnju na broj obruba koji su istaknuti, uočljivi ornamentalnim kićenjem, dok se trebaju zanemariti obrubi koji su nastali slučajno, naprimjer zbog nedostatka materijala. Nakon toga treba obratiti pažnju na formu rukava, način ureza za vrat, formi kopčanja, ornamentalnog kićenja i boji štofa.
Tipovi nošnji starijih kultura pokazuju jednostavno iskrojene rubove, šavove kojih nije bilo mnogo na odjeći, dok se komplikovane narodne nošnje kao po pravilu mogu analizirati sve do karakterističnog srca, izvora pranošnje, koji se otkriva, kada se uklone svi jasno markirani dodatci sa šavovima. A ovo srce, pranošnja, u mnogim slučajevima liči na dijelove odjeće koji su u vrijeme kada je knjiga nastajala, bili u upotrebi.
Mnoge od ovih pranošnji su znači postojale i bile u upotrebi početkom prošlog stoljeća. I zaista kada se pregledaju ove knjige dobije se utisak da je geografska podjela tih naroda, kultura i njihovih nošnji, nepotrebna i suvišna, jer mnoge od tih nošnji liče veoma jedna na drugu.
Međutim detaljnijom analizom uočiće se mnogi detalji specifični za konkretno područje ili nacionalne kostime.
Sve nošnje s našeg područja autor Max Tilke označio je kao bosanske ili hercegovačke. Eksperti koji se bave izradom etnografskih studija na temu odjevnih predmeta čovjeka, su vjerovatno čeznuli za nekim dodatnom podatcima kao što su naprimjer oznake o vremenu, mjestu, načinu čuvanja tih nošnji.
Knjiga Oriental Costumes, Their Designs and Colors štampana u Berlinu je klasična zbirka koja je poslužila bezbrojnim analizama mnogih savremenih dizajnera koji su u toj zbirci našli i još uvijek nalaze inspiraciju.
Velika vrijednost ovih knjiga i akvarela svrstava ih kao nezaobilazan dio nacionalnog kulturnog blaga i kulturne historije Bosne i Hercegovine kojom se potvrđuje bosanska nacija u ovom dijelu umjetnosti i kulture. Ova kratka historija važna je jer se upoznavanjem s njom upoznajemo i shvatamo nacionalne narodne nošnje BiH u jednom širem kontekstu, kao dio historije nošnji svijeta.
A sada slijedi kratko predstavljanje nekih akvarela, praćeno opisom samog autora Maxa T.
Akvareli narodnih nošnji
1. Hercegovina planša broj 15-2
Planšeta 15 2. prikazuje hercegovački dugi ženski jelek od diagonalno štrikane vune, a ukrašen sa vezom u srebrenoj niti i šarenom pređom, našivenom kikicama od crnog vunenog konca. U sredini je prikazan detalj veza: dijelovi crvenog štofa na koje je došivena bijela pređa, uramljena plavom pređom. Ovdje se uočavaju i našivene šljokice.
2. Hercegovina planša broj 17-1
Muška i ženska nošnja iz okoline Trebinja. Muška nošnja čiji se pojedinačni dijelovi pokazuju dole na planšeti, sastoji se od hlača, nastalih od turske pravougaone forme, od bluze sa dugim rukavima napravljenim od štofa sa prugama. Preko toga se nosi džamadan kao prsluk. Preko džamadana nosi se dugi jelek od teške tkanine koji je obrubljen sa koncem. Crvena vuna je poslužila kao pojas koji se obavijen više puta oko pasa. Iznad njega je kožni kaiš na čijoj prednjoj strani imamo male džepove.
Ravna okrugla kapa je duž ivice opšivena sa crnim vunenim koncem. Potkoljenice su prekrivene štrikanim vunenim štucnama, stopala su u vunenim soknama- priglavcima, preko kojih se navlače šarene polusokne i na kraju sandale takozvani opanci.
Ovi opanci su od svinjske kože s očuvanim dlačicama, što ih čini veoma tvrdim. Da bi se opanci prilagodili stopalima stavljali su se u vodu kako bi omekšali. Dok su još vlažni opanci bi se navlačili na priglavke i tako bi se osušili na stopalima.
Ženska nošnja se sastoji od duge košulje sa širokim rukavima, pojasem oko struka. Prednja strana pojasa sakrivena je sa debelom pregačom s resama, tako da liči malo na jedan manji tepih. Preko košulje nosi se često anterija, bluza sa dugim rukavima i velikim izrezom na prsima. Preko nje nosi se kao i na cijelom Balkanu duga vesta bez rukava od čohe. Preko ravne kapice se stavlja marama koja je pričvršćena srebrenom iglom, a pruža se niz leđa. Odjeća za noge sastoji se od debelih, do koljena dugih vunenih štrampli, štrikanih u šarenoj mustri, sokni do članka i opancima.
3. Hercegovina i Dalmacija planša broj 17 2
Gore lijevo: Prsluk u istoj formi kao džamadan, od tamne tkanine opšivene sa zlatnim koncem i postavljena sa štofom od koprive.
Gore desno: Jelek od vino-crvenog platna, obšiven sa crnim svilenim koncem. Kao ukras jelek ima prepolovljenu mesinganu dugmad duž otvora za prsa. Postava je od svjetlo crvenog platna.
Gore u sredini: Pojas za oružje, na turskom silablik- silav. U „džepovima“ kaiša se prije nalazilo oružje dok su kasnije ti „džepovi“ služili za lule ili slično.
Dole u sredini: Čakšire ( hlače) od plavog pamuka sa trakom od polusvile, garnirane sa ušivenom crvenom vunenom vrpcom.
Dole lijevo i desno: Štucne-potkoljenice od čohe, sa ivicama od crnog konca. Zatvaraju se sa kvačicama, kukicama koje se duž jakog, debelog štofanog štepa kače na mesingane očice koj su ušivene u štrikani štof.
Sasvim dole lijevo: Priglavci sa brodiranim kratkim gornjim dijelom kao i sokne do članaka u šarenoj vuni, koja pokriva samo gornji dio stopala. Ovi dijelovi odjeće pripadaju muškoj nošnji.
4. Dalmacija i Hercegovina planša broj 18-1
Jelek bez rukava s područja Zara (sjeverno od Trebinja, između Sela Orah i Mosko). U proizvodnji ovog dijela odjeće primijenila su se dva sloja grube čohe. Donji dio je zašiven i dodatno ukrućen.
Dugmad/kopcanje/hčgter se sastoje od aplikacija u formi pruga od crvenog i zelenog platna finijeg kvaliteta sa konturama proizvedenim od našivenog zlatnog , bijelog i crvenosmeđeg konca. Sa strane se nalaze lažni džepovi ukrašeni sa brodiranim komadićima platna i rozetama od trake.
Na leđima nalazimo pruge od platna brodiranog sa žućkastom svilom kao i zlatnim ivicama.
Detalj rozete. Gore desno: Dugi jelek bez rukava iz okoline Trebinja. Napravljen je od grubog, sitno tkanog, tamno plavog vunenog konca. Ovaj lijepi primjer je tipičan odjevni predmet dugih ženskih jeleka bez rukava na Balkanu.
5. Dalmacija i Hercegovina planša 18-2
Mitan ili anterija što znači unutrašnji jelek za žene. Napravljen je od uobičajenog materijala koji se upotrebljavao širom Balkana. Ima rukave od obične svile ukrašene na donjoj strani sa zlatnim rubovima manje finog kvaliteta. Bluza je postavljena sa lanenim platnom, donji dio rukava sa štampanim katunom (vrsta glatkog, grubog, pamučnog materijala).
Na desnoj strani imamo dugu žensku haljinu od grubog sukna brodirana sa svilom. Forma sa dugim zakopčavanjem na prsima je orijentalna. Rukavi imaju duge šavove na prednjoj strani što je identično sa dijelovima odjeće u naprimjer Palestini i Egiptu. Između umetnutih dijelove na strani haljine i rukava je haljina otvorena u visini kuka.
6. Bosna- Bosanska Krajina- Banjaluka, planša 19-1
Ženska haljina iz okoline Banjaluke. Napravljena je od grubog pamuka.
Rukavi i prednja strana su naglašeno ukrašeni sa geometrijskim mustrama i obšiveni sa prugama od glatkog, grubog, pamučnog materijala. Donji šav na zadnjoj strani je ušiven sa bijelim koncem.
Plave resice uljepšavaju donji dio rukava kao i izvezeni grudni dio, čije donje plave resice su dodatno ukrašene sa našivenim malim bijelim i plavim staklenim perlama. Pravougaoni komadi na stranama ove haljine su naborani ispod pazuha.
7. Bosna- Sarajevo, planša broj 30-2
Sarajevo-Bosna. Lijevo: Muške hlače ( čakšire) obšivene sa crnim koncom i sa podvrnutim rubom za učkur od crvenog pamučnog platna. Čakšire se kopčaju u donjem dijelu, uzduž potkoljenice a skupe se sa učkurom.
Na desno: Seljačke čakšire iz Bosne. Od grubo tkane vune sa kvadratnim urezom između dva dijela sa strane. Ivice su tek malo ukrašene sa redovima končića.
8. Hercegovina, planša broj 50-1
Muški jelek od pamuka sa for od nčldestof. Ukrašen je sa crnom, našivenom svilenom trakom i zlatnim vezom na ramenima i rukama. Na stranama otpozadi na donjem dijelu uočavaju se kratki urezi, koji su doprijenili široj formi pasa. Preko ovog jeleka nosio se zeleni prsluk, koji se nalai na desno. Prošiven je na ivicama sa crvenim svilenim koncem, a dekorisan je kod vratnog otvora i duž grudnog otvora sa širokom zlatnom trakom i zlatnim koncem. I prsluk je postavljen sa štofom od koprive.
9. Makedonija Albanija, planša broj 50-2
Na ovom akvarelu Max Tilke je nacrtao dijelove odjeće jedene romske žene. Gore desno inalazi se bluza šivena od lakog pamunog materijala sa uskim bijelim i širim crvenim svilenim trakama. Na krajevima rukava i duž grudnog izreza su isprepleteni plavi i žuti svileni konci ( vidi detalj). Preko bluze nosio se mali jelek ( vidi sliku ispod). Jelek je postavljen sa kattun. Duž ivica uočavaju se vezeni ukrasi sa zlatnim koncem . Na slici lijevo nalaye se šalvare.
U ovoj formi i sa ovakvim ukrasima ovaj komad odjeće su nosile romkinje, ali je istovremeno reprezentovao tursko-albansku odjevnu tradiciju dugih ženskih hlača. Često su se ovakve šalvare šile od tafta, svilenog tafta, što je ime za vrstu glatke, na štof nalik vezene svile, što se lijepo vidi na ovim bogato ukrašenim šalvatrama.
Pored ovakvih šalvara postojale su i one bez dodatnih ukrasa sašivene od pamuka, sa jednostavnim, cvjetnim ukrasima. Na ovim šalvarama su zlatne trakice i ukrasi sašivene na postavi od plavog štofa. Kratke manžete za stopala su se pravile od svilenog konca.
10. Hercegovina, planša broj 51-1
Seljačka tunika. Napravljena je iod grubo tkanog štofa, koji je zadržao svoju prirodnu boju. Na donjem dijelu rukava, duž niske kragne i prsnog otvora nalaze se svileni ukrasi u crvenoj, plavoj i žutoj- maslinozelenoj boji. Na grudima je dodatni komadić štofa našiven tako da je ovdje štof podebljan - dupli.
11. Srbija regija Niša, planša broj 51-2
Kabanica od gustog štofa sa kozjim dlakama i vunom, oivčena sa crnim koncem. Duž zatiljka ( vidi detalj) uočava se šav sa svijetlom pređom, dok se na ivicama je šav sa smeđom pređom.
Ova kabanica liči na onu iz Mađarske koja je bila pamučna i kod koje se dio vrata razvio u kragnu a ne u kapuljaču. Ovdje je rukav i vanjska strana iskrojeni iz jednog komada. Ista ovakva posebnost postoji kod staro perzijskih komada odjeće.
12. Bosna, planša broj 52-1
Ovaj akvarel prikazuje bosansku mušku odjeću.
Dizlik, dokoljenice od smeđeg prediva ukrašene su sa zlatnom vrpcom, s unutrašnje strane postavljeno je sa pamučnim platnom. Zatvara se sa malim uzicama. Rubovi su opšiveni sa širokom zlatnom trakom. Pored potkoljenica- gamaša akvarel prikazuje prsluk, đamadan, od plavog štofa, bogato ukrašen sa zlatnom vrpcom i trakom. Dugmad imaju orijentalni izgled čvor dugmadi, ali umjesto kukica za zakopčavanje ovaj đamadan ima evropske, opšivene, rupe za dugmad.
13. Bosna, planša broj 52-2
Sarajevske gradske muške čakšire u turskom šnitu sa paralelnim nogavicama. Prema kraju se nogavice sužavaju i završavaju kao gamaše. Štof za čakšire je plave boje. Šavovi i rubovi su naglašeni sa crnom svilenom uzicom. Podvrnuti rub za učkur je od crvenog pamučnog platna.
Vrh stranice
