Banjalučki budžak
Banjaluko na Krajini hvala
Banja Luko na Krajini hvala
Niko ne zna ničijega hala.
Umihana Hadži Jusufova
Na Vrbasu đugum ostavila,
Aspurliju za vrbu svezala,
A nanule vodi okrenula,
Nek’ svak misli da se utopila.
Ova stara pjesma kao i mnoge druge, slične pjesme se rijetko zapjeva u mom rodnom gradu. Razlog je jednostavan: grad u kom nije bilo ratnih razaranja je zbog politike etničkog čišćenja ostao siromašniji za veliki broj svojih građana, koji istjerani iz tog grada potražiše i traže još uvijek svoje, neke druge, nove luke.
Jedan od instrumenata politike etničkog čišćenja je bilo razaranje i uništenje vjerskih i kulturnih spomenika. Banjaluka grad smješten u Bosanskoj Krajini je grad koji je danas centar drugog bosansko-hercegovačkog entiteta i grad u kom poslije Beograda ima najviše srba na prostorima bivše Jugoslavije. Prije rata je za usporedbu Sarajevo bilo grad u kome je stanovalo najviše srba. Odgovor na sva ova pitanja, moje dileme i razmišljanja sam pokušao predstaviti na sljedećim stranicama;
Ferhadija banjalučka ljepotica
Prvi tekst o Ferhadiji napisan u ljeto 1999 je pokušao da objasni nastanak, izgradnju i rušenje Ferhadije. Kratak i kvalitetan tekst koji kroz historiju i sudbinu Ferhadije i Banjaluke objektivno opisuje stanje u Bosanskoj Krajini i BiH u prvim godinama rata.
Sedmi Maj o pokušaju obnavljanja Ferhadije
Sedmi maj je nastavak teksta Ferhadija Banjalučka ljepotica. Nastao je kao reakcija na događaje od sedmog maja 2001, kada je na dan pokušaja polaganja kamena temeljca razularena masa osula kišu kamenica na one koji su željeli da svojim prisustvom uveličaju taj događaj. Polaganje temeljca je tog dana bilo odgođeno, a cazinjanin Murat Badić je teško povrijeđen. Rahmetlija Murat je preminuo u sarajevskoj bolnici u koju je prebačen iz banjalučke. Dodatnu sjenku na taj tužni događaj bacio je u to vrijeme predstavnik međunarodne zajednice u BiH Žak Klajn koji nije dozvolio upotrebu helikopteru s kojim se tijelo Murata Badića koji je pao u komu željelo prebaciti u sarajevsku bolnicu.
Ferhadija 1993 — 2004 banjalučka uspavana ljepotica
Treći dio o Ferhadiji nadam se ne i zadnji je napisan 2004. Koristio sam mnogo teksta već objavljenog u prva dva dijela, ali sam u ovom tekstu više analizirao kako grad tako i ljude, pokušavajući povezati povratak predratnih stanovnika Banja Luke sa najavljenom restauracijom Ferhadije.
Dnevnik — zapisi o banjalučkoj zimi 1992 — 1993
Ovo je originalno svjedočenje jednog od mojih prijatelja koji je u vremenu od početka terora u Banjaluci pa sve do svog izlaska iz Banjaluke u maju 1993 pisao dnevnik u kome je skoro telegramski zabilježio sve što mu se dešavalo u tom mračnom gradu paralisanom srpsko— četničkim orgijama. Likovi u dnevniku su stvarni, kako neki od njih su i dalje stanovnici tog grada, tačnije rečeno građani drugog reda, izmjenio sam samo njihova imena. Radnja dnevnika se odigrava u Mejdanu, banjalučkom kvartu u kom je samo naprimjer u mojoj ulici nestalo više osobe čija sudbina je i danas nepoznata. Više o tom dijelu Banjaluke se može pročitati na stranici koje slijedi.
Mejdan: Uspomene i stvarnost Mejdana — Mehmed Selman
Prof. Mehmed Selman je poznati banjalučki pedagog koji je svoje službovanje završio u osnovnoj školi Kasim Hadžić. Kao i mnogi drugi prognan je iz svog rodnog mjesta i u izbjeglištvu u Travniku je nastala ova knjiga koju na zadovoljstvo mnogih donosim ovdje na stranice BosnaFolk— a.
Vrbas— Oj Vrbasu vodo hladna odnesi mi jade moje
Pričati o Banjaluci se ne može, a da se ne kaže nešto i o Vrbasu, jer je on ta magična nit koja se provlači kroz sve one koji su danas nastanjeni na planeti Banjaluka. Malo geografije, slika i pokoja pjesma će nas nadam se približiti toj moćnoj bosanskoj rijeci.
Vrh stranice